Biostimulatori se ubrajaju među novije alate koji mijenjaju pristup poljoprivrednoj proizvodnji, a intenzivnije su se počeli primijenjivati tek posljednjih nekoliko godina prateći razvoj moderne i održive proizvodnje. Iako su isprva bili dodatna opcija za unapređenje rasta i otpornosti biljaka, danas predstavljaju gotovo neizostavan dio uspješne tehnologije uzgoja. Uloga biostimulatora u poljoprivredi postaje sve važnija zbog sve izraženijih klimatskih promjena, čestih vremenskih ekstrema i promjenjivih uvjeta koji otežavaju stabilnu proizvodnju, kao i zbog ograničene dostupnosti resursa (voda, hranive tvari i sl.). Primjenom biostimulatora proizvođači mogu poboljšati vitalnost biljaka, ublažiti utjecaj stresnih čimbenika te ubrzati oporavak usjeva i nasada, što u konačnici dovodi do većih i kvalitetnijih prinosa. Osim toga, oni doprinose boljem iskorištavanju hraniva, jačanju fiziološke aktivnosti biljaka i zdravijem tlu, što je ključ održive proizvodnje. Upravo zbog niza prednosti i mjerljivih rezultata, sve je teže zamisliti poljoprivredu bez njihove primjene. Ovaj članak donosi pregled važnosti, principa djelovanja i razloga zbog kojih su biostimulatori postali standard uspješne proizvodnje.
Što su biostimulatori?
Biostimulatori su prirodne ili sintetski proizvedene tvari koje kroz razne mehanizme pospješuju rast, razvoj i cjelokupno zdravlje biljaka (poboljšano usvajanje hranivih tvari, povećanje otpornosti na stres, poticanje korisne mikrobne aktivnosti, itd.), jačaju otpornost i tolerantnost biljaka na abiotske stresne čimbenike (visoke i niske temperature, suša, mraz), potiču razne fiziološke procese u biljci (rast, cvatnja, oplodnja, sinteza suhe tvari), utječu na bolje usvajanje hraniva (povećana učinkovitost gnojidbe), utječu na povećanje kvalitete i visine prinosa poljoprivrednih kultura te potiču prirodne obrambene mehanizme biljke.
Podjela biostumulatora
Biostimulatori se mogu podijeliti u sljedeće skupine proizvoda:
- Biostimulatori na bazi sintetskih aminokiselina – prekursori za sintezu biljnih hormona poput citokinina i giberelina – potiču rast biljaka, povećavaju stresnu toleranciju, itd.
- Bisotimulatori na bazi ekstrakta morskih algi i ekstrakta mikroalgi – Ascophyllum nodosum, Lithothamnium calcareum, Ecklonia maxima i druge vrste morskih algi – bogati polisaharidima (poput alginske kiseline, manitola) i mikroelementima – potiču stimulaciju rasta, ublažavanje stresa i poboljšanje prinosa u različitim kulturama
- Biostimulatori na bazi huminskih ekstrakata (huminske i fulvo kiseline) – poboljšavaju strukturu tla, povećavaju vodni kapacitet, oslobađaju hranive tvari, stimuliraju mikrobiološku aktivnost u tlu i sl.
- Elementi u tragovima (silicij, jod, selen i drugi rijetki elementi) – ključna uloga u jačanju staničnih stijenki, povećanju otpornosti na bolesti i stres te poboljšanju fotosintetske aktivnosti
- Mikrobiološki preparati (metaboliti gljiva, bakterija i ostalih mikroorganizama) – korisni mikroorganizmi koji mogu fiksirati dušik, razgrađivati organsku tvar, suzbijati patogene i sl.
U poljoprivrednoj proizvodnji najčešće su u primjeni biostimulatori na bazi aminokiselina, ekstrakta morskih algi te preparati na bazi huminskih ekstrakata.
Aminokiseline su specifični spojevi koji se sastoje od amino grupe i karboksilne grupe te centralno smještenog atoma ugljika. Ovisno o položaju amino grupe, mogu biti L- i D-aminokiseline, a u metabolizmu biljke iskoristive su samo slobodne (nevezane) L-aminokiseline. Posebnost aminokiselina jest da su to spojevi niske molekularne mase, lako se usvajaju (nije potrebna dodatna energija za usvajanje) i lako penetriraju u list te ne ovise o aktivnosti klorofila.
Prema porijeklu sirovine za ekstrakciju aminokiselina, iste se mogu podijeliti na:
- aminokiseline ekstrahirane iz materijala životinjskog porijekla
- aminokiseline dobivene iz ekstrakata morskih algi
- aminokiseline ekstrahirane iz materijala biljnog porijekla
- aminokiseline dobivene iz metabolita mikroorganizama
- sintetske aminokiseline
Sa stajališta biljke, ne postoje razlike u usvajanju aminokiselina dobivenih iz različitih izvornih sirovina, već ih usvajaju prema njihovom biokemijskom sastavu i uključuju u svoje fiziološke procese. Iako je poznato gotovo 250 aminokiselina, samo oko 20 njih ima ključnu i specifičnu ulogu u biljnom metabolizmu: alanin, izoleucin, aspargin, leucin, aspartanska kiselina, lizin, arginin, metionin, cistein, prolin, fenilalanin, serin, glicin, treonin, glutamin, triosin, glutaminska kiselina, triptofan, histidin, valin.
Za cjelokupan pregled Fito-eko biostimulatora posjetite naš webshop ili ih pronađite u aktualnom katalogu uz precizne smjernice i preporuke za primjenu u pojedinim fazama razvoja određenih poljoprivrednih kultura.